Od Indijanaca smo naučili mnoge mudre pouke, životne citate i smjernice kako živjeti slobodno, pravično u skladu sa prirodom. Tako nas i ova priča uči da i kada se nađemo u nekoj nepovoljnoj i teškoj životnoj situaciji, uvijek postoji izlaz, svijetla tačka koja će vam sve olakšati, skinuti teret sa leđa.
Postoji jedna legenda Cherokee Indijanaca o obredu u kojem dječak postaje odrasla osoba. Otac bi odveo svog sina duboko u šumu, stavio mu povez preko očiju, popeo ga na isrčeno stablo i ostavio ga tu samog.
Od dječaka je zahtjevao da cijelu noć nepomično sedi na tom stablu i da ne skine povez sa očiju sve dok ne oseti prve zrake sunca na svom licu. Nije smio da zaplače, niti da doziva pomo pomoć. Kad preživi noć, postaće čovjek.
Zabranjeno mu je bilo da priča drugim dječacima o svom iskustvu, jer je svaki od njih morao da sazri na svoj način. Dječak je naravno bio strašno uplašen. Mogao je oko sebe da čuje sve vrste zvukova, koji su ga plašili.
Od krikova divljih zvjeri, raznih ptica pa do udaljenih glasova ljudi. A neprestano je osjećao i huk vetra koji mu je nosio u lice travu i pjesak. Ali ipak mladi indijanac sve je to hrabro podnosio. Znao je da je to bio jedini načini da se postane zreo čovjek.
Konačno, nakon užasne noći, izašlo je Sunce i on je mogao da skine povez sa očiju.
Tek u tom trenutku mladi indijanac je otkrio da je njegov otac sve vrijeme sjedio pored njega na drugom posječenom stablu i pazio da mu se nešto loše ne dogodi!
Na sličan način mi nikad nismo sami… Uvijek imamo na koga da se oslonimo, čak i kada se čini da nije tako. Potrebno je samo malo bolje pogledati oko sebe…
(Atma.hr)
Leave a Reply