Otišao sam prije 10 godina s obrazloženjem da se nisam usudio boriti za tu vezu, kako bih joj pomogao u velikoj i zlonamjernoj situaciji. Borila se protiv zloćudnog rasta, bila je gola, nosila je dlake. Bilo mi je neugodno zbog nje i kako izgleda, u osnovi mi je bilo neugodno zbog sebe, bježao sam od sebe, ona je bila sjajna. U trenutku kad je otkrila da varam, stavio sam joj svaki svoj problem, da je ona ta koja je sve ukoravala, a prijestupnik sam bio sam. Namjeravali smo razviti domove kraj oceana, uredili smo život, sve sam zabrljao. Zamijenio sam ga s drugim do kojeg me nije briga. Zamijenio sam ga s drugim do kojeg me nije briga. Slomio sam srce, prevario sam sve vas. Čula sam s kolegom, nakon naše razdvojenosti nikada nije imala nikoga, nikada se nije vjenčala, odvojena je od svih ostalih. Postigla je sve što je srušila, ali ipak nije sa mnom, najviše mi jada. Uništio sam joj život. Čuo sam da je kupila onu kabinu na oceanu. Namjeravam je posjetiti tamo, možda u svakom slučaju mogu sve popraviti, a možda je i bolje da pustim sve krađe koje su mi trebale da bih odnio da zajedno živimo tamo. Možda i bolje, proklet sam.
Leave a Reply