“Nikad svojoj djeci nisam rekao čime se bavim da se ne stide. Kada me najmlađa kćerka upitala šta radim neodlučno sam rekao da sam radnik. Prije nego što dođem kući okupam se u javnom toaletu kako ne bi imale nikakve naznake posla kojeg radim. Htio sam da moje kćerke idu u školu, da ih obrazujem. Htio sam da budu dostojanstvene pred ljudima. Nikada nisam želio da ih neko potcjenjuje kao što to rade sa mnom. Ljudi su me uvijek ponižavali. Svaki novčić kojeg sam zaradio uložio sam obrazovanje svojih kćerki. Nikada nisam kupio novu košulju već sam novac koristio da im kupim knjige.
Poštovanje je sve što sam želio da imaju. Ja sam čistač. Dan prije zadnjeg roka za prijavu na fakultet moje kćerke, ja nisam mogao skupiti novac da plati školarinu. Tog dana nisam mogao raditi. Sjedio sam pored smeća pokušavajući da sakrijem suze. Nisam mogao raditi.
sad-man-1
Moje kolege su me gledale ali niko nije progovorio ni riječi sa mnom. Bio sam skrhan, slomljenog srca i nisam znao kako ću reći kćerki da nemam novca da plati kada se vratim kući. Rođen sam siromašan. Vjerovao sam da se ništa dobro ne može dogoditi siromašnoj osobi. Nakon radnog vremena svi čistači su došli do mene, sjeli pored i pitali me da li ih smatram braćom. Prije nego što sam mogao odgovoriti stavili su mi u ruku svoje dnevnice. Kada sam odbio svi su mi rekli: “Mi ćemo danas gladovati ukoliko je potrebno ali naša kćerka mora da ide na fakultet”. Nisam im mogao odgovoriti. Tog dana se nisam okupao i otišao sam kući kao čistač.
Moja kćerka će ubrzo završiti fakultet. Tri moje kćerke mi ne dozvoljavaju više da radim. Jedna honorarno radi, a tri imaju stipendije. Kćerka koja radi često ode sa mnom na moje radno mjesto i nahrani sve moje kolege i mene. Oni se smiju i pitaju je zbog čega ih tako često hrani. Moja kćerka im kaže: “Svi vi ste tog dana gladovali kako bih ja postala ono što sam danas, dovite za mene da vas sve mogu hraniti svakoga dana”. Sada ne osjećam da sam siromašan, ko god ima takvu djecu kako može da bude siromasan…”
Leave a Reply