Bivša zadrugarka Jelena Pešić nedavno se porodila i na svet donela naslednicu Milu u braku sa Mladenom Vuletićem.
Nakon medijske pauze, Jelena je prvi put progovorila o tjeskobama koje su se javile tokom trudnoće, kao i zbog čega se porodila prevremena.
– Znate kako, mene su mnogi zvali oko toga, ja nisam bila spremna da pričam, a sada kada je sve hvala Bogu u redu, ja ću podijeliti svoje iskustvo. Ja sam pravo iz emisije otišla, tog dana nisam hjtela da slavim rođendan nešto na veliko, Mladen, braća i porodica, otišli smo u vilu, samo odjednom, u šestom mjesecu trudnoće mi je pukao vodenjak.
– To se danas često dešava, to sam vidjela tamo. Morala sam da pijem po 4, 5 litara vode, da bih nadoknadila, da bi beba bila što duže. Molili smo Boga samo još danas, jer nam je svaki dan bio bitan. U tom mjesecu ni pluća nisu bebi sazrela. Mjesec dana tada je bilo haos. Kolege su mi puštale poruku, svima sam zahvalna. Mjesec dana sam preležala. Poslije mesec dana je krenuo porođaj, porodila sam se carskim rezom, moralo je tako.
Otkucaji bebe su bili jako visoki.
– Ja sam željela da je vidim istog trenutka kada su je izvadili iz stomaka. Svi mi pretpostavimo da je to tako, ali to kad osjetiš, kad ti stave dijete pored lica. U istom trenutku sam osetila prevelik strah. Rođena je sa kilogram i 700, to je premalo, rađaju se bebe i sa manjom kilažom, ali kada su mi onako… Odmah su je stavili respirator na lice, to su ti trenuci kada ne znaš za sebe, toliko si sretan, život ti se promijenio, a strahuješ i dalje šta će biti.
Kako izgleda osjećaj poslije?
– Ja sam iskreno, hvala Bogu sve savršeno podnijela. Mene nije bolelo, te rane, ja sam treći dan, kada sam izašla iz bolnice, počela po kući, Mladen mi je nije dao. Ja sam stvarno super podneijla. Ono što sam loše podnijela, jeste kako će biti Mila i šta će biti sa njom. Slušala sam te priče, ali opet ti strahuješ šta će biti. Što je najgore od svega, što su bile zabranjene posjete, zbog virusa. Dijete nisam mogla da vidim mesec dana. Nisam je uzela u naručje, onda razmišljaš šta je i kako je. Slali su nam slike, pogledaš sliku, pa ti se čini da je ona tužna. Pretežan je period i za Mladena, i za mene.
– Mladen je isto osjećao što i ja. Bio mi je velika podrška. Bog ti da snage, toliko, sad će još malo kući, ti doktori i sestre su najveći stručnjaci ovog sveijta. Oni su mi rekli da se sve prate, ona je stabilno, čeka se snimanje glave, pa strahuješ, pa snimanje pluća, pa sve…
– Najteži mi je trenutak kada sam izlazila iz porodilišta, izlazimo, to je otpust u frontu, sve sa svojom djecom majke izlaze, muževi čekaju sa balonima, cvijećem, ja nisam htjela ni da se presvučem. Samo sam sjela u kola… To mi je najteži trenutak, idem kući i javljam se mami, ali to nije nikakva sreća, misli su mi bile sa Milom. Da su me pustile ispred zgrade da spavam, spavala bih. Najsretniji trenutak mi je bio kada su me pozvali da dođem po bebu, ja sam se samo zahvaljivala Bogu, nisam imala tremu. Kada smo je uzeli, kao da sam rodila desetoro djece.
– Mi nismo mogli da proslavimo, jer mi je dijete bilo u inkubatoru, ali kada je budemo krstili, onda ćemo napraviti veliku proslavu za sve – ispričala je Jelena.
Kurir.
Leave a Reply