Na Facebook stranici Nostalgija objavili su fotografiju stereotipnog stana iz ‘70-ih i ‘80-ih godina uz opis “Ovako su izgledali stanovi u Jugoslaviji osamdesetih”. Osim vrišteće smeđeg interijera, svima upada u oči jedna stvar.
“Tom stanu ne fali ništa. Vidite koliko ljubavi ima, djeca sjede roditeljima u krilu, to je bilo najvažnije. Ne kao sad kad svatko sjedi za sebe i samo u mobitel gleda. Nema nitko vremena za pričanje. To je tužno i žalosno”, “Ja sam najprije uočila da roditelji drže djecu u krilu. Bilo je to vrijeme ljubavi u obitelji. Sad svatko u svoj telefon gleda”, ” Stan nije bitan na ovoj slici. Meni super!!! Ja sam imala prelijepo djetinjstvo u takvom kućanstvu!!! Moji roditelji, sestra, ja, crtići u 19.15, silni gosti, sijela!!! Meni ništa nije falilo, a topline doma bilo napretek!!!”, “I što im je falilo? To se zvao dom, u kojem smo bili sretni….”
1
“E to su bila vremena sedamdeset i neke, kada su stare komšije dolazile kod moje bake da bi uvečer gledale dnevnik i neku seriju na takvom crno-bijelom televizoru. Bila su to neka posebna vremena”, ” Ostavite na stranu kako su izgledali stanovi. Pogledajte kako su izgledale obitelji, znalo se tko je tko u obitelji. A ovo danas, sačuvaj Bože”.
“Prelijepa slika, ispočetka mi čudno nešto, djeca sjede bez mobitela u rukama, a bogami i roditelji. I onda klik. …pa da, to su stara dobra vremena, stvarno super obitelj na okupu”, “Bilo je to lijepo vrijeme, a što fali tim stanovima? U njima je bilo puno ljubavi i topline. Susjed je uvijek bio dobrodošao na druženja. A tko se danas druži? Samo trka za novcem i tipkanje po mobitelu.”
No, i njima su brzo odgovorili: “Ovi stanovi koji se izdaju po Novom Sadu za 500 eura i dalje izgledaju tako?”, “Pa možda ne izgledaju moderno, samo u tom vremenu su bar imali stanove… od firme ili grada. A danas? Ili kupi ako ti roditelji mogu platiti ili u najam”, zaključuju.
Leave a Reply