Imam 65 godina i živim sama. Dvoje djece, sin i kćerka imaju svoje živote daleko odavde, imaju svoju djecu i svoje probleme.
ADVERTISEMENT
Ads by
Ne zovem ih, čekam da se oni mene sjete, a to se vrlo rijetko desi. Ove godine su mi i rođendan zaboravili čestitati. Nema veze, nisam im zamjerila.
Znam kako im je, i ja sam bila isfrustrirana u njihovim godinama. Previše sam kidala sebe brinući se kako da ih odgojim i omogućim sve neophodno. Drago mi je što sam uspjela da ih i školujem i napravim dobre ljude od njih, ali mi je žao što sam se toliko nervirala oko svega. Zbog čega? Da bih sad bila sama i sjedila čitav dan u četiri zida čekajući da mi telefon zazvoni da mi bar neko kaže „Sretan ti rođendan“ i osjećam se tako šugavo i napušteno kao pas?
Pa neka… Hvala vam. Mogu ja sve sama. Ja ću sebi uvijek naći hobi i držati pozitivnu stranu svojih misli. A vi, neka vam je Bog u pomoći. Molit ću se da vam život ne dadne sudbinu kakva je mene zadesila.
Moliću se da vas djeca ne zaborave, čak i ako ste uvijek bili tu za njih i pomogli im u svemu što se pomoći moglo, kao što ste vi mene zaboravili. Neka.. Ne zamjerim vam.
Ali sjetit ćete me se kad me ne bude bilo. Sjetit ćete se i rođendana i svega, i tada će vam proći kroz glavu svaka situacija u kojoj ste se ogriješili o svoju majku.
Majka vas je dovela tu gdje jeste, ona se ne smije zaboraviti tek tako. Ali neka… Dok sam živa, biću tu uz vas, bez obzira na sve – rekla je tužna žena.
Leave a Reply