Iako je ječam jedna od najstarijih žitarica, u nas ga nepravedno bije glas sirotinjske hrane, pošto je, kao hljebna žitarica, lošijeg kvaliteta od pšenice, te su oni koji su bili prinuđeni da jedu takozvanu ječmenicu smatrani siromašnima.
Uzrok tom lošijem kvalitetu leži u činjenici da je ječam zrnasta biljka čije je zrno potpuno sraslo s plevom. Međutim, posebnim postupkom u mlinovima pleva se ljušti, a zrno zaokružuje pa se dobija takozvana geršla, koja se priprema kao riža.
Savremena nauka te predrasude, međutim, opovrgava. Ječam je jedna od najuniverzalnijih zrnastih kultura, s vrlo širokim mogućnostima upotrebe u prehrani stanovništva, a posebno se odlikuje svojim ljekovitim svojstvima. Kao kulturna biljka uzgajan je još u kameno doba, pet do šest hiljada godina prije nove ere. Materijalni tragovi kulture ječma pronađeni su u porečjima Eufrata i Tigra, u dolini Nila i u sojenicama švajcarskih jezera.
Stari Grci su ga smatrali darom Demetre, “majke žita”, pa su boginji posvećivali žrtvene kolače od ječmenog brašna. Zanimljivo je da je u svakodnevici indogermanskih naroda zrno ječma simbolično upotrebljavano kao najmanja mera za težinu (teg) i za dužinu (zrno ječma ima duguljast oblik). To dokazuje da su pojedini narodi preuzimali kulturu ječma jedni od drugih i da je on u to drevno doba bio vrlo rasprostranjen.
Ječam je žitarica koja po svom biohemijskom sastavu, a posebno po svojim ljekovitim svojstvima, ima puno pravo da živi u “miroljubivoj koegzistenciji” s ostalim žitaricama, a u nekim vidovima čak ima i neke prednosti. Holandski istraživači su ustanovili da ječam sadrži i do 35 odsto nezasićenih masnih kiselina koje smanjuju holesterol u krvi, što nije slučaj ni s jednom žitaricom.
Zbog toga bi se “prezrena” geršla trebalo češće da se nađe na jelovnicima “bogatijih” slojeva bez predrasuda o sirotinjskoj hrani. Hranljive vrednosti ječma su, inače, slične ostalim vrstama žitarica: 11 posto belančevina, 1,8 procenat masti i ukupno 73,4 posto ugljenih hidrata (cijelo zrno). U oljuštenom zrnu (geršli) te se vrijednosti nešto mijenjaju – postotak bjelančevina i masti se smanjuje, ali se povećava postotak ugljenih hidrata.
Ječam je bogat i mineralima: kalijumom, fosforom i magnezijumom, te kalcijumom, natrijumom, sumporom, željezom, manganom, bakrom, cinkom, kobaltom, fluorom i jodom. I vitaminski sastav ječma sličan je vitaminskom sastavu većine žitarica. Sadrži gotovo sve vitamine, posebno vitamina B.
Ljekovita svojstva ječma takođe su brojna, jer rezultiraju iz djelovanja njegovih glavnih sastojaka, kao što su skrob, azotne materije, biljna mast s obiljem nezasićenih masnih kiselina, šećer, enzimi i slično. Ječmena sluz koja nastaje prilikom kuhanja oljuštenog zrna vrijedna je dijetalna hrana u oboljenjima grla i želuca, a u spoljnoj primjeni upotrebljava se kao topli oblog za sazrijevanje čireva i ublažavanje oteklina.
Supe od ječmene kaše s dodatkom zeleni i začina izvrsno su dijetalno jelo za osobe koje naginju debljanju. Cijelo zrno ječma, prženo i samljeveno u kafenom mlinu, s dodatkom cikorije, može izvrsno zameniti pravu kafu. Ječmena kafa pomiješana s mlijekom (bijela kafa) izvrstan je i hranljiv napitak za djecu i starije ljude, bez štetnog kofeina.
Leave a Reply