Čovjek i žena su živjeli skromno, ali pošteno i bili su vrijedni ljudi. Već su imali šestoro djece i te godine žena, umjesto očekivanog sedmog djeteta, rodi blizance.
Zaboli je u dnu duše tužan pogled i uzdah njene starije sestre koja nije mogla da ima djecu i koja je bila sve ogorčenija na ljude i život zbog svoje sudbine. U želji da pomogne sestri, mlađa sestra dade jedno dijete sestri da ga hrani i odgaja kao svoje.
“Dijete će vratiti radost u njen život. A i djetetu će biti dobro jer su moja sestra i zet dobrostojeći”, mislila je. Dani su prolazili i djeca su rasla. Mlađa sestra bi se često zaigrala sa djecom uživajući u njihovim nestašlucima. Kada bi se penjali po drveću ili skakali sa visine nije ih sputavala. Naprotiv, govorila bi im: “Možeš ti to. Bravo. Kako si snažan-a, hrabar-a.”
Ako im nešto ne ide govorila bi: “Probaj još jednom, sigurna sam da ćeš ovaj put uspjeti.” Ništa ne bi uradila umjesto njih, bodrila ih je i podsticala. Kako nisu imali previše novca, rjeđe bi im kupovala knjige, a gotovo svako veče pričala poučne priče od kojih je većinu sama smišljala. Tako je budila i njihovu maštu i kreativnost.
Starija sestra je svoje dijete vaspitavala priuštivši mu najbolje škole i učitelje.
Željela je da bude uspješan i poštovan u društvu i da jednog dana preuzme očevu firmu. Kada bi dječak čežnjivo gledao djecu kako skaču napolju dok on vrijedno uči, majka bi mu govorila: “Ti nemaš vremena da dangubiš, čeka te odličan posao i karijera. Ionako ne bi mogao da skačeš sa njima. Sapleo bi se i pao.
Svi bi ti se smijali.” I dječak bi sa pomirljivim uzdahom nastavljao da uči. Vrijeme je prolazilo. Djeca mlađe sestre su stasavala. Najstariji sin postade kovač kao njegov otac. Tražili su ga čak iz drugih sela i grada jer je predano radio svoj posao. I druga djeca su se pronašla radeći ono što vole i uživajući u onome što rade. Najmlađi sin, blizanac izrazi želju da bude veterinar i svi ga podržaše u tome. Ubrzo po završetku fakulteta otvori ambulantu. Porodica se širila i iz godine u godinu ih je bivalo sve više.
Drugi blizanac je završio čuveni fakultet i preuzeo očevu firmu. Živio je sa roditeljima i nije se ženio. Bahatio se svojim bogatstvom. Govorkalo se svašta o njemu. Jednog dana su čuli da je sve izgubio na kocki. Niko ništa sa sigurnošću nije znao. Samo ga više nisu vidjeli.
Pazite šta pričate sebi i drugima, naročito djeci. Naše riječi, uvjerenja i stavovi, a ne genetika, su presudni za naš život i našu sreću. Ne projektujte svoja mišljenja i ograničavajuća uvjerenja na druge. Ako vi mislite da nešto nije moguće ili da ne možete to ne znači da je to zaista nemoguće. Neka svako sanja svoj san.
Dopustite djeci i drugima da prave svoje izbore. Budite im vjetar u leđa, a ne kamen spoticanja. Učite ih da mogu sve, a ne trebaju ništa da bi bili sretni. Dozvolite im da se razmašu svojim krilima, a ne vašim…
(carobnakuhinja.info)
Leave a Reply